Kada radite sa tabelama radi bržeg računanja koriste se formule. Pomoću formula povezujete više ćelija u matematički izraz i koristite računar da umesto vas vrši izračunavanje. Prilikom zadavanja formula koristite adrese ćelija u kojima se nalaze vrednosti koje obrađujete. Sama formula uzima vrednost, obavlja izračunavanje i prikazuje rezultat u ćeliji. Napomena: umesto da ukucavate adrese ćelija prilikom kreiranja formule možete i da ih birate klikom na željenu ćeliju čime smanjujete mogućnost greške u kucanju. Primer : Ako u ćeliji A1 imate upisanu vrednost “5” a u ćeliji B1 imate “3” i želite da dobijete rezultat u ćeliji C1 tada kliknete na ćelju C1 i kucate “=A1*B1” i pritisnete taster ENTER u ćeliji C1 se ispisuje rezultat “15” ali ako pogledate u liniju formule videćete da je sadržaj ćelije C1 “=A1*B1”. ![]() Tj. zadali ste formulu koja ne zavisi od sadržaja ćelije. Ako promenite sadržaj ćelije A1 u “20” novi rezultat se automatski izračunava. Formule mogu sdržavati sve matematičke operacije i funkcije koje vi odaberete vodeći računa o prioritetu matematičkih operacija. Kada u formuli koristite matematičke operatore potrebno je znati i njihov prioritet zbog tačnog izračunavanja. U tabeli su dati matematički operatori po prioritetu izračunavanja:
Priotitete možete menjati tako što ćete koristiti izraze sa zagradama jer opšte je poznato da izrazi u zagradi imaju prednost pri izračunavanju.
|
||||||||||||||||||||||||||




